Slava je jedinstvena pravoslavna tradicija koja se slavi i u Crnoj Gori. Svaka porodica odaje počast svom svecu zaštitniku kroz proslavu, koja uključuje porodičnu gozbu, molitve i običaje. Gosti se pridružuju i služe se tradicionalna jela, a ovaj običaj odražava duboke vjerske i porodične veze u crnogorskoj kulturi.
U Crnoj Gori se slavi mnogo svetitelja, a najviše je onih koji slave: Svetog Nikolu – Nikoljdan, Svetog Arhanđela Mihaila – Aranđelovdan, Svetog Jovana – Jovan(nj)dan, Svetog Velikomučenika Đorđija Đorđije – Đurdjevdan, Svetu Petku itd.
Krsna slava je za vjernike najveca svetinja. Kada se neko zakune:“Krsne mi slave“ ili „Svetog mi Nikole“ (ako mu je to krsna slava) treba mu vjerovati, jer se zakletva izgovara sa velikim strahopostovanjem. Kada se kletva odnosi na slavu, kao:“Nit slavio nit se veselio“, ta kletva se prima sa uzasavanjem i strahom.
Svi pravoslavni vjernici u Crnoj Gori za proslavu krsne slave spremaju slavski ili krsni kolac tzv. Krsnjak. To je okrugao hljeb od psenicnog ili bijelog brasna, ukrasen sa gornje strane krstom i drugim figurama od istog tijesta, ili proskurama – drvenim pecatom za ukrasavanje slavskog kolaca. Krsni kolac se uz molitvu na dan slave presijece sa donje strane unakrst i prelije vinom. Ovo cini svestenik zajedno sa domacinom kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce sa jos nekim iz porodice, po mogucnosti, muskarcem.
Ako sinovi žive sa ocem, slave svi zajedno. Međutim, nakon što se sin osamostali, osnuje svoju porodicu i odseli iz roditeljske kuće, on počinje da slavi slavu u svom novom domu. Pogrešno je mišljenje: „Otac mi je živ, on slavi„. Ako neko živi zasebno, treba da proslavlja slavu u svom domu, jer je krsna slava zaštitnik domaćeg ognjišta i Božji blagoslov za ukućane, pogotovo za djecu.
Ukoliko se sin odseli, on bi te iste godine trebalo da dođe kod oca na slavu. Kad se slavski kolač isiječe, otac iz desne ruke daje sinu četvrtinu kolača, poljube se, čestitaju jedan drugom, a sin taj kolač nosi u svoj dom, dijeli ga sa porodicom i naredne godine slavi u svom domu.
Ako otac umre, majka najčešće odlazi na slavu kod sina, ali i ona može u svojoj kući slaviti porodičnu slavu. U svakom slučaju, roditelji ne prestaju da slave svog sveca, dok su u snazi i mogućnosti, iako su je predali jednom ili više sinova.
